Žene u politici: Tanja Novotni Golubić
Hrvatska zajednica županija pokrenula je inicijativu za okupljanje žena u lokalnoj i regionalnoj politici kako bi dužnosnice dobile priliku za umrežavanje i razmjenu iskustava. Ovakve platforme temelj su promjena po pitanju ravnopravnog položaja i aktivacije žena, a te promjene moraju doći upravo iz prve razine vlasti – jedinica lokalne i regionalne samouprave.
Okupljanje žena u aktivnih u politici ove godine održat će se od 15. do 17. ožujka u Rapcu i Labinu.
Uoči događaja, pitali smo sudionice da prokomentiraju trenutni položaj žena u politici. Tanja Novotni Golubić, zamjenica župana iz redova pripadnika češke manjine Bjelovarsko-bilogorske županije otkrila nam je što misli o „ženskom i muškom stil“ vođenja.
Na temelju rezultata istraživanja provedenog 1989. godine, McAlister, Stephens i Rosener razlikuju „ženski i muški stil“ vođenja. “Ženski stil” vođenja, iako ne nužno rodno određen, okarakteriziran je kao demokratski, participativan, kolegijalni spram „muškog stila“ koji je definiran kao autokratski. Istraživanje pokazuje da su muškarci više fokusirani na krajnji rezultat dok su žene pokazale više strateškog umijeća, lakše preuzimaju rizik, bolje komuniciraju s ljudima.
Slažete li se s navedenim? Ako da, zašto mislite da je to tako?
Slažem se da je većina lidera sa "ženskim stilom" vođenja sklonija suradnji, služenju i slušanju, nasuprot natjecanju, sklonija dugoročnom razmišljanju, radu na kompleksnijim, neopipljivim temama (kultura, obrazovanje, izgradnja zajednice...) nasuprot fizički vidljivim, brzim rješenjima (infrastruktura, sport...). Oštar intelekt, hrabrost, snaga potrebni su nam svima, jednako kao i intuitivno, mudro i strpljivo srce. Potreban nam je balans ravnopravnosti „muškog“ i „ženskog“ stila vođenja, jedan bez drugog su nepotpuni za uspješno suočavanje sa složenošću današnjeg svijeta.
S kojim ste se izazovima suočili u svom mandatu?
Na početku svoje političke karijere, kao prva žena u izvršnoj vlasti naše županije, još k tome i predstavnica nacionalne manjine, morala sam se dodatno truditi da postanem vidljiva i prepoznatljiva po svom radu. Tada se još nije podrazumijevalo da žene u politiku donose drugačiji način djelovanja, drugačiji pogled na stvarnost te da otvaraju nove teme, što je rezultiralo međusobnim nerazumijevanjima. Najteže od svega je bilo promijeniti svijest oblikovanu kulturom življenja i tradicionalnim odgojem, jer mladim ženama se tako lako ne toleriraju pogreške, propusti ili loši dani.Zbog straha od greške često se nisam zauzela za sebe, za svoje često i pionirske ideje, jer sam se bojala nerazumijevanja i osuđivanja. Izbjegavala sam ulaziti u konflikte i onda kada je to bilo nužno potrebno. Progutala sam svoj glas u trenucima kada ga se jasno i glasno trebalo ćuti, bila sam nesigurna pokazati svoju autentičnost.
